All for Girls
Hej devojke,registrujte se na najbolji forum samo za girlsice <3 drustvo je savrseno , a tema ima milion Smile) registrujte se!


Come on Girls
 
HomeFAQSearchRegisterLog in

Share | 
 

 My vampire fairytale..

View previous topic View next topic Go down 
AuthorMessage
~*MissLautner*~
Hey Girl
Hey Girl


Broj poruka : 66
Poeni : 56
Datum upisa : 2010-05-27
Godina : 22
Lokacija : In my dreams with Taylor Lautner... :)

PostSubject: My vampire fairytale..   Thu May 27, 2010 3:20 pm

Pa...Ovo je moja fanfikcija, koju trenutno pišem...Ovde su prva 4 poglavlja..Radnja je vezana za Twilight i pisana je iz ugla Esme Cullen.. Smile
Slobodno komentarišite, pohvalite/kritikujte-otvorena sam za sve komentare i savjete Smile

Uvod

Biti vampir-za mene nije bilo nešto toliko užasno, mada ne mogu reći ni da je to lijep način života...Ne mogu reći da ne žalim za nekim stvarima, ali sve dok uz sebe imam one koje volim, zadovoljna sam..Slagala bih kad bih rekla da nisam požalila što sam čudovište, ali nije svim vampirima cilj da piju krv..Meni je to potreba..Isto kao i ljudima hrana da prežive..Mnogo je teže boriti se sam sa sobom..Imati snažnu volju da ne povrijediš ljude koje voliš i koji su ti dragi..Gledati kako osobe oko tebe stare a ti si i dalje isti..Počinjati život iznova svakih 10-15 godina..Nikad se ne bih naviknula na takav život da on nije bio uz mene..Bio je tu kad sam bila djevojčica, bio mi je kao otac.Bio je tu kad sam postala djevojka, provodili smo dosta vremena zajedno..I sad je sa mnom, kad sam žena..Prošao je iste stvari kao i ja..Samo ih je prošao prije mene..Bio je sam..Sam je naučio sve i prilagodio se takvom životu..Uvijek je bio lijep, ljubazan i pun razumijevanja prema drugim ljudima..Uvijek sam se pitala zašto izgleda tako lijepo, tako da kad ga pogledas imaš osjećaj da ništa ljepše u životu nisi vidio i pored njega si se osjećao kao najružnije stvorenje na planeti..Ioako je bio svejestan toga, trudio se uvijek da ne mislim tako i uvjeravao me da ljepše ljudsko biće od mene nije vidio..Ali njegova ljepota se nije mogla opisati..Njegova ljepota je boljela..Kao da nikad ne stari..Pitala sam se zašto je to tako..Dobila sam dogovor..Vampir.

1.Poglavlje - Moje djetinjstvo

Svaka slika iz mog djetinjstva je i danas stvarna i svi događaji su mi se urezali u srce, tako da i kad bih htjela ne bih ništa mogla zaboraviti..Ne mogu reći da je to bilo baš srećno djetinjstvo, ali bio je to lijep period mog života, kada nisam brinula ni za šta i samo sam uživala!..Majka je uvijek govorila da sam veoma nestašna za jednu djevojčicu, jer sam se uvijek igrala sa dječacima, nosila široke pantalone, koje su često bile zaprljane, a svoju dugu zlatnoplavu kosu sam vezala u rep..Ma radila sam sve što djevojčice ne rade!..Jedini dan kada sam bila djevojčica, bio je nedjelja..Tada bismo majka i ja išle u crkvu i posjećivale bismo očev grob..Sjećam se, uvijek mi je davala neke prekrasne haljinice da obučem i često sam uz njih nosila male šeširčiće, koje bih skidala u crkvi i svi bi vidjeli moju predivnu kosu, koja mi je padala preko ramena pa sve do bokova..Majka je uživala u tome da mi češlja kosu..Znale smo satima sjediti i pričati i ona bi mi češljala kosu..Bile smo uvijek ona i ja..Otac mi je umro od tuberkuloze, nekoliko mjeseci poslije mog rođenja..Bar mi je tako majka uvijek govorila..Mada, znala sam da to nije istina..Ali uvijek sam ćutala, nikad se nisam usudila da je pitam bilošta u vezi njega..To je bila njena bolna tačka..Svaki put kad bi uzela u ruke njegovu fotografiju, pismo ili bilošta drugo što joj je budilo uspomene na njega, po njenom ženstvenom i lepom licu bi se iscrtale linije tuge i boli..Patnja je izvirala iz njenih očiju, kroz suze, koje su padale niz lice i nizale se kao biseri..Pitam se koliko ih je prolila..I uvijek je govorila, gledajući u njegovu sliku, kao da njemu govori „Ne boj se, neću dati da mi ju uzmu,obećavam ti.“ Znala sam da se radilo o meni, ali bila sam previše mala da shvatim njene riječi..Na samrti mi je rekla riječi koje tada nisam shvatala, koje su me zbunjivale i nikad neću moći da ih zaboravim..Nisam tada bila dijete, ali svejedno nisam mogla da shvatim.. „Obećaj mi da nećeš biti jedna od njih..“..
Šta je to trebalo da znači???..

2.Poglavlje – Pitanja bez odgovora

Smrt majke je u meni probudila demona.Morala sam pronaći krivca.Taj užasan događaj me proganjao godinama.Svako veče sam imala košmare.Čula sam je...Dozivala me..I pružala sam ruku da je dohvatim i spasim..Ali nisam mogla..Nisam mogla..Mrzela sam sebe..Jednu noć sam ju sanjala baš onako lijepu, milu i dragu kao što je uvijek i bila..Onda odjednom, niotkuda, pojavila se crna sjena iznad nje..Postala je dio nje...I to više nije bila moja majka..Tada su počele da se nižu slike, užasne slike, kada sam ju vidjela kako nepomično leži na obali, izbacujući iz sebe i krv i vodu, pokušavajući da dođe do daha...Njeno tijelo, kao da je bilo odvojeno od njene duše i nisam mogla da prepoznam ženu koju sam voljela sve ove godine...Savršena slika je uništena..Krvave mrlje, ožiljci, ujedi...
Stresla sam se.San.To je bio samo san..Probudila sam se u znoju, zaprepaštena-opet..“Ovim košmarima mora doći kraj.“ Rekla sam sebi..Ostatak noći sam sjedila i razmišljala, prisjećajći se svakog košmara..Nešto je moralo biti..Nešto sam trebala otkriti..Moralo je biti nešto..Njena smrt nije bila uobičaijena..Pa bila je rastrgana! „Oh, da mi bar neko može pomoći..Da je bar on ovdje..“..Nedostajao mi je mnogo..A otišao je na put prije 2 dana..Smiješno, zar ne?.. Svaki trenutci kad nije pored mene, meni su kao pakao koji traje vječno, izluđujući me..Bio mi je najveća podrška u ovim okrutnim i teškim trenutcima.. „Ali sad sam sama..Pa, krenuću otpočetka!“ promrmljala sam dok sam se oblačila..Znam da nisam normalna jer usred noći idem na to mjesto, ali nisam mogla više da čekam..Trebala sam odgovore..I to brzo!..

3.Poglavlje – Odgovor bez pitanja

„Nemaš čega da se bojiš..“ uvjeravala sam samu sebe idući putem do tog mjesta, koje od majčine smrti nisam posjetila..Bila je to naša kućica.Naša mala kućica kraj obale, gdje smo majka i ja zajedno uživale..Iako je bila mala, kućica je bila prelijepa jer smo ju redovno uređivale, sadile razne vrste cvijeća i bašta je izgledala rajski..

Slika mene i nje u bašti, dok sam joj čitala svoju prvu pjesmicu izblijedila je u trenutku kad sam pogledala kuću sada..Ustvari, to se nije moglo nazvati kućom..To je bila ruševina..Više ničeg živog nije bilo tamo..Nije me više podsjećala na one lijepe trenutke provedene s majkom..Sada sam prezirala to mjesto.To mjesto mi je uzelo majku..
Krenula sam polako prema kućici.. „La Push u ovo doba noći nije dobro mjesto za obilazak..“ rekao je dubok muški glas..“Ja se ne bojim..“ Hrabro sam odgovorila..Naravno, lagala sam..Srce mi je tako brzo kucalo da čak i danas mogu da osjetim to..Ironično, jer već decenijama ne kuca.. „Zašto si došla ovamo?“ upitao je glas iz mraka.. „Ja tražim nešto..“ Glas se približavao.. „Možda ja mogu da ti pomognem..“ Bio mi je sve bliže..“Ja ovo mjesto poznajem bolje od svih..“ Konačno je stao ispred mene..“Dobro veče, mlada damo..Moje ime je Chris..Moram ti reći da jako lepo mirišeš..“ Nasmijao se.. Jako lijepo mirišem? Šta želi ovaj idiot? Trebalo bi što prije da odem odavde.. „Ja..Trebala bih poći..Mrzim ovo mjesto, ne znam ni zašto sam došla ovde..Bilo mi je drago..“
Okrenula sam se i počela da pravim lagane korake.. „Hej, čemu žurba?“ Uzviknuo je..“Ja znam odgovor na tvoje pitanje..“ Skamenila sam se. Oblio me hladan znoj.. Osjetila sam strah.. „Zar ne želiš da čuješ odgovor?“ Okrenula sam se. „Nisam ni postavila pitanje!“ Drsko sam mu odvratila.. „Nisi ni morala.Ja znam sve.I on takođe zna sve.Ali, da – ne želi da ti kaže..Ne treba da mrziš ovo mjesto, nije ti ono uzelo majku-vukovi su..“
VUKOVI???

4.Poglavlje – Misteriozni anđeo

Mogla bih tone knjiga da napišem o njemu i njegovoj duši, ali stvarno je teško pronaći riječi koje bi bile dovoljno dobre da opišem božanstveno stvorenje poput njega.U poređenju s njim, najveća filmska zvijezda izgledala bi poput nekog starog djedice, kojeg niko ne bi pogledao.Gdje god bi došao, svi bi ga posmatrali kao da je s drugog planeta.Bila sam ljubomorna.Zašto i ja ne mogu da budem tako lijepa? Uh! Nije fer! U poređenju s njim, ja sam stari pokvareni Volvo, a on novi, sjajni BMW.Sve djevojke koje su ga znale, bile su lude za njim.Uvijek sam se probojavala da ću ga izgubiti tako, a to ne bih mogla podnijeti.Mnoge stvari vezane za njega su bile čudne i tajanstvene.Čak ni svoje godine nije htio da mi kaže! A to me baš zanimalo, jer je uvijek izgledao isto.Mnoge stvari sam htjela da znam, ali nisam ih mogla saznati.Kad god bih ga pitala nešto o njegovoj prošlosti, porodici, uopšteno o njegovom životu, on bi rekao: „Ako ti kažem, moraću da se udaljim od tebe“. Zašto? Zašto? Zašto? Htjela sam da dosađujem i budem uporna, ali nije vrijedilo.Ništa nije htio da kaže! Smirivalo me saznanje da će uvijek biti tu.Jer dok god ne navaljujem sa pitanjima, biće sve što želim.Tako mi je obećao.Naravno, pristala sam na to.Pristala bih na sve samo da tu njegovu ljepotu držim kraj sebe.Naravno, nije samo fizički lijep, njegova duša je bila jednako lijepa kao i sam on.Ne vjerujem da postoji osoba kojoj bi on naudio ili učinio nešto loše.Tako topao i nježan, a opet muževan i grub, bio je čisti dijamant, neobrađen, najljepši na svijetu.Voljela sam ga i više nego što je moje srce moglo to da podnese.Tolika ljubav me ponekad plašila.Pitala sam se šta bi bilo sa mnom kada bih ga izgubila?Vjerovatno bih izgubila razum, poludjela bih.Nisam htjela uopšte da razmišljam o tome.Uživala sam u svakom trenutku provedenom s njim.Najviše vremena smo provodili razgovarajući.Imali smo toliko zajedničkih tema! Vodio me na razna mjesta, širom svijeta. Poznavao me bolje od bilokoga drugog. Ponekad mi se činilo kao da je mogao da mi čita misli, jer sve što sam željela bilo mi je ispunjeno. Pa dobro, skoro sve. Željela sam da ga poljubim. Tako sam žudila za tim da sam morala da se kontrolišem pred njim. Jer, jedva da sam ga i dodirivala. Nije mi branio da ga dodirnem, ali je uvijek izbjegavao kad god bih pokušala. Htjela sam da dodirnem tu snježno bijelu kožu, to anđeosko lice. Ne.To nije bila želja, već potreba.Trebala sam da osjetim da je stvaran.Smijao se božanski prelijepo! Njegove zlatne oči su sijale kao zvijezde i osjećala sam najveću radost na svijetu znajući da sam toj iskri u očima i tom osmjehu razlog bila upravo ja. Slika koja mi je u srcu urezana za čitav život, ma koliko god dug on bio-osmijeh mog anđela Carlislea.
Back to top Go down
 
My vampire fairytale..
View previous topic View next topic Back to top 
Page 1 of 1
 Similar topics
-
» Trixie - The New Neighbor Is a Vampire
» Vampire Diaries : the last episode of the season tomorrow
» Son Bludgeons Parents To Death
» A Fairytale Wedding A Cinderalla Story
» Road to Miss Grand Suriname 2014

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
All for Girls :: OFF :: Your Place=)-
Jump to: