All for Girls
Hej devojke,registrujte se na najbolji forum samo za girlsice <3 drustvo je savrseno , a tema ima milion Smile) registrujte se!
All for Girls
Hej devojke,registrujte se na najbolji forum samo za girlsice <3 drustvo je savrseno , a tema ima milion Smile) registrujte se!
All for Girls
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.


Come on Girls
 
HomeLatest imagesSearchRegisterLog in

 

 Anywhere but home.

Go down 
AuthorMessage
Liar.
Romaance :]
Romaance :]
Liar.


Broj poruka : 5352
Poeni : 5161
Datum upisa : 2009-07-02
Godina : 28
Lokacija : Alone in happyland ^^

Anywhere but home. Empty
PostSubject: Anywhere but home.   Anywhere but home. Icon_minitimeSat Aug 28, 2010 9:40 am


Budila sam se...
Kapljice kise koje su udarale o moj prozor su me naterali da otvorim oci.Bilo je mracno.Oblaci su prekrili celo nebo.Zelela sam da nastavim da spavam,ali nisam mogla zaspati.
Ustala sam.Otisla do kupatila,a zatim do kuhinje.Pojela sam nesto na brzaka.Zatim obukla kaput i moje omiljene starke i istrcala napolje.Uspela sam da izbegnem jutarnje prepirke sa roditeljima,jer sam ocigledno najranije ustala.
To me je jako zacudilo.Nikog nisam videla u kuci.Gde su svi?
Pogledala sam na sat,koji sam dobila od roditelja za prosli rodjandan,bilo je oko 8 sati ujutru.
Nikad pre nisam ustajala tako rano za vikend.Ali dobro..
Ulice su bile prazne.Obicno u ovo vreme stara i nadrndana zena,koja je zivela preko puta mene,je izlazila da nahrani macku.Udarala je kutlacom o serpu,namerno,kako bih probudila pola komsiluka.Jedno vreme sam se jako nervirala zbog toga,ali sam onda navikla.
Medjutim ovog jutra je nije bilo..
Gledala sam unaokolo trazeci ljude,ali nikoga nije bilo.
Pomislila sam -verovatno je zbog kise-.
Niko od mojih komsija nije voleo kisu.Svi su proklinjali oblake,kao da time mogu nesto postici.Ali ja sam je volela.Obozavala sam setati po kisi sa Nelly(moja najbolja drugarica,neko ko je uvek bio tu za mene).Ovog jutra sam razmisljajuci o svemu ovome, zaboravila da svratim do nje.Odmakla sam daleko od njene kuce,pa nisam zelela da se vratim..
Hodala sam.Ali nisam znala gde.Preskakala sam bare,skupljala listove po putu.Odmicala sam sve dalje od mog naselja.U sumu.Sumu za koju su svi govorili da nije obicna suma.Uvek je Nelly i mene zanimalo sta je to toliko neobicno i cudno oko te sume.Nekoliko puta smo pokusavali prosetati se kroz nju,ali na samom ulazu u nju,kod jedne breze,uvek smo zastajali.Uvek smo se vracali nazad.Jednostavno se nismo usudjivali.Ali danas..Danas nisam ni obratila paznju gde idem.Kada sam vec shvatila da sam zasla duboku u sumu,bilo je kasno za povratak.
Isla sam i isla.Ali onda sam zastala,kod jedne stare vikendice.Pricalo se da je tamo ranije zivela jedna porodica.Ali se iznenadno odselila i niko vise nije cuo nista o njoj.
Stajala sam oko pola minuta,gledavsi unaokolo ne bi li ugledala nesto zanimljivo.Ili cak cudno..Niceg nije bilo.Pa sam odlucila da istrazim.Polako sam prisla ka vratima.Upitala sam:"Hey,ima li koga?" u nadi da ce neko odgovoriti.Ali niko se nije cuo.
Dok sam stajala na pragu nesto je zaskripelo.Uplaseno sam se okrenulo ali niceg nije bilo.Vrata su bila zatvorena katancem.Nisam mogla uci.Sela sam na stepenice.Bila sam razocarana sto sam stigla do ovde,a nista nisam otkrila.Ali odjednom je nesto jako udarilo i ja sam se nasla na podu.Bilo je mracno i prasnjavo.Upala sam u neku vrstu podruma. Pokusala sam da ustanem,ali mi je neka daska prignjecila nogu.Uspela sam da se podignem,mada sam osecala bolove u zglobu.Ali sve sto sam videla tamo dole,u mraku bilo je mnogo interesantniej,tako da bol nisam mnogo nisam ni osecala..
Videla sam gomilu nekih starih knjiga,bocica,nozeva i ostalih bolnickih instrumenata.Najvise je bilo knjiga pa sam odlucila da pogledam.Sve knjige su skoro bile o magiji i nekim natprirodnim bicima i pojavama.Ali nesto mi je zapalo za oko.Jedna debela sveska.Sa tvrdim i crvenim koricama,i katancem.Bio je to dnevnik.Kako je u prostoriji mirisalo na vlagu i neke kiseline,zgrabila sam dnevnik i brze bolje krenula da trazim izlaz.Ali odjednom sam zacula korake.Iznad mene skripale su daske i culi su se sapati.Uplasila sam se.Brzo sma stavila dnevnik u torbu i pogledala prema gore.Pogledavsi videla sam dve glave kako vire.Iz mraka nisam bas mogla videti ko je to bio,ali sam jasno zacula zenski glas.
Ljutito je upitao:"Ko si ti i sta radis tamo dole?".
"Bila sam u prolazu i slucajno sam upala ovamo.",odgovorila sam.
"Izvucicemo te."
Ubrzo su spustili dole neke merdevine i ja sam se popela gore.Odmah sam pogledala u njih.Bili su to momak i devojka.Devojka je otprilike imala oko 17,18 godina.Bila je starije,to se jasno videlo.Decak je bio otrpilike mojih godina.14,15.
Zatim je devojka upitala:"Nisi uzela nista od stvari iz podruma?" Izgledala je ljuto i zabrinuto.
"Ne.",odgovorila sam.
Zelela sam da ih upitam za ime,ali devojka me je prekinula i rekla:"U redu,idemo."
Ja sam spustila glavu,okrenula se i otisla kuci...
Razmisljala sam o svemu.Njih dvoje su bili jako cudni.Kao da su skrivali nesto.A najvise me je zanimalo to sto je decak svo vreme cutao.Nijednu rec nije progovorio..Razmisljala sam o svacemu.Svakakve grozne misli su mi se motale po glavi.
U tom trenutku sam se setila da sam uspela da ukradem dnevnik.Zapravo pozajmim.Jer sam nameravala da ga vratim.Uzela sam ga,pazljivo razgledala.Zatim pokusala da skinem katanac bez
toga da ga polomim,da ne bi bilo sumnjivo.Uspela sam....
Nekoliko dana sam citala dnevnik,jer je bio dug kao neka knjiga.Pisala ga je neka zena.Izgledao je kao neki dokumentarac ili nesto slicno.Pisala je o nekim cinima.
Stigla sam do predposlednje strane,ali bilo je kasno uvece pa sam poslednju ostavila za jutro.A potom sam trebala da ga vratim.Ali kada sam se probudila,dnevnika nije bilo.Trazila sam ga svuda po kuci,mada sam znala da sam ga uvece ostavila ispod jastuka.Ali njega nije bilo.Nije se primecivalo da je neko ulazio u kucu,a gotovo 100% sam bila sigurna da nisam cula neke zvuke nocu.
Sve je bilo jako cudno.Pa sam morala otkriti sta.Uputila sam se ka kuci.Kada sam konacno stigla,krenula sam da se popnem uz prvi stepenik ali nesto cudno me je vuklo nazad.Nisam mogla da predjem preko tog stepenika,kao da je bio neki nevidljivi zid svuda oko kuce.Pokusavala sam sa svih strana ali nikako.Na metar od kuce je bilo nesto,sto je sprecavalo da se pridje kuci.Jedino sto sam uspela da vidim jeste da rupa,koju sam napravila kada sam upala u podrum,vise nije bilo.Cak ni malog traga.Neka polomljena daska ili nesto slicno.Sve je bilo kao pre.Stare daske su stajale tamo kao da se nista,ama bas nista nije desilo.
Back to top Go down
http://twitter.com/MayaError
Liar.
Romaance :]
Romaance :]
Liar.


Broj poruka : 5352
Poeni : 5161
Datum upisa : 2009-07-02
Godina : 28
Lokacija : Alone in happyland ^^

Anywhere but home. Empty
PostSubject: Re: Anywhere but home.   Anywhere but home. Icon_minitimeSat Aug 28, 2010 3:10 pm

Da li je to samo san?

Zazvonio je budilnik..
Bilo je pomalo hladno kod mene u sobi i nisam zelela da ustajem iz kreveta.Mada su se suncevi zraci uporno probijali kroz tamno plave zavese na mom prozoru.Bilo je oko pola 9,pa sam resila da spavam jos malo.Ali bas kada sam se lepo namestila,zacula se melodija mog telefona.Stigla je poruka.Razocarano sam se okrenula i pruzila ruku ka nocnom stocicu.Poruka je glasila:"Moji su iznenada promenili plan.Iskrslo je nesto kod kuce,odlazimo danas.Pakujem se.Ako zelis da se oprsotimo dodji oko 2 na aerodrom.Nadam se da se vidimo.Zao mi je."
U tom trenutku sve se srusilo.Gledala sam u jednu tacku i pokusavala da shvatim sta se desava.Osecala sam se prazno.Tada sam konacno shvatila da je kraj.Bila sam svesna da ce uskoro otici,ali nisam se nadala da ce se to desiti tako brzo..
Tako sam gledala u prazno desetak minuta,a onda resila da se spremim i odem tamo.Nabrzaka sam se obukla i istrcala iz kuce.Posto je bilo rano,otisla sam do grada da mu kupim nesto za uspomenu.Nisam znala sta.Isla sam od prodavnice do prodavnice.Sve dok nisam naletela na jednu ljubaznu prodavacicu.Nasmejano me je posmatrala,a onda upitala sta tako uporno trazim.Ispricala sam joj i ona mi je predlozila drveno srce koje je pozadi imalo izgravirano -Zauvek.-Jako mi se dopalo.
Kupila sam i otrcala na aerodrom.
Cekala sam ga nekoliko minuta,a onda sam osetila neciju ruku na mom ramenu.Okrenula sam se.I to je bio on..Blago se osmehnuo a onda predlozio da sednemo.
Pricali smo i pricali.Sat vremena koja su mu ostala do leta su proletela tako brzo da nisam ni osetila..Odlucno je ustao,povio glavu a onda me snazno zagrlio.Nisam znala sta da uradim.Kako da ga zaustavim.Znala sam da ga necu videti u skorije vreme.Mozda cak nekoliko godina.Bila sam svesna toga,ali morala sam da ga pustim.
Ravnomernim koracima hodao je ka stepenicama aviona.A onda se iznenada okrenuo i poceo da mase.
Avion je uzleteo i sve je bilo gotovo.Otisao je.
Otrcala sam kuci.Sela na krevet i ukljucila televizor.Pokusavala sam da ne razmisljam o tome,ali suze su mi se slivale niz lice.Nisu prestajale.
Ne zainteresovano sam ukljucila novosti i otrcala u kupatilo da se umijem.
A onda sam cula nesto uzasno.Na vestim su javili da se srusio avion.Srce mi je snazno zakucalo,u trenutku sam zastala.A onda pomislila na najgore i otisla da vidim.
Da.Bio je to taj avion...Onesvestila sam se i udarila glavom o nesto tvrdo.
Trgla sam se.Padala je kisa.Grmelo je.Ja sam spavala u svom krevetu..
Shvatila sam da je ustvari sve bio samo jedan obican san.Nisam mogla da verujem.
Sve sto sam osetila,bilo je kao stvarno.
Bila sam presrecna..
Ali svu tu radost prekinula je melodija mog telefona.Stigla je poruka...
Back to top Go down
http://twitter.com/MayaError
 
Anywhere but home.
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
All for Girls :: OFF :: Your Place=)-
Jump to: