Broj poruka : 295 Poeni : 280 Datum upisa : 2010-04-05 Godina : 28 Lokacija : Meadow Edward and Me.......
Subject: Meadow :D Mesto gde je swe moguce :DDDDDDDD Sat Apr 10, 2010 7:23 pm
Decode How can I decide what’s right when you’re clouding up my mind I can’t win your losing fight all the time How can I ever own what’s mine when you’re always taking sides But you won’t take away my pride, no not this time Not this time…
How did we get here When I used to know you so well But how did we get here I think I know
The truth is hiding in your eyes and its hanging on your tongue Just boiling in my blood but you think that I cant see What kind of man that you are, if you’re a man at all Well I will figure this one out on my own
I’m screaming I love you so My thoughts you can’t decode
How did we get here when I used to know you so well But how did we get here I think I know......
Do you see what we’ve done We’re gonna make such fools of ourselves Do you see what we’ve done We’re gonna make such fools of ourselves
How did we get here when I used to know you so well But how did we get here I think I know
There is something I see in you It might kill me I want it to be true
.......You are my life now...............
HURT-Christina Aguilera...
Seems like it was yesterday when I saw your face You told me how proud you were but I walked away If only I knew what I know today
I would hold you in my arms I would take the pain away Thank you for all you've done Forgive all your mistakes There's nothing I wouldn't do To hear your voice again Sometimes I want to call you but I know you won't be there
I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do And I've hurt myself by hurting you Some days I feel broke inside but I won't admit Sometimes I just want to hide 'cause it's you I miss You know it's so hard to say goodbye when it comes to this
Would you tell me I was wrong? Would you help me understand? Are you looking down upon me? Are you proud of who I am? There's nothing I wouldn't do To have just one more chance To look into your eyes and see you looking back
I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do And I've hurt myself If I had just one more day, I would tell you how much that I've missed you since you've been away
Oh, it's dangerous It's so out of line to try to turn back time
I'm sorry for blaming you for everything I just couldn't do And I've hurt myself
By hurting you
hocu takwu za maturu!!!!!
MARCHELO-DOLE
Draga kevo - dzaba bes tvoj, ovde vazda' lepo! casna rec, to sto mislis da mi tesko - skroz je pogresno! Caka je vrlo slicna onome sto kazu za zatvor: zavisi na koju kartu igras u startu. I zato sam jos prvog dana liku odgrizao pola nosa: bio je velik, slinav, zaboden u moja posla. Beli mantil rece 'no-no!' i poceska me elektro-sokom, tad sam resio da mu zabodem penkalo u oko... sto sam i pokusao u menzi, al' je neka zena pocela vristi... Reko', zajebi - nesto jos gore ima da smislim. A onda su dani, ne znam, poceli da teku, poceo sam da tupim, da se vise ne opirem leku. Drugi su poceli da zaziru od mene, sto je super: niko iz grupe mi nije prisao posle slucaja ruke... To je bilo kad je jedna prazna zena, mirna i tiha, rekla da imam blage oci, rukom mom obrazu prisla... Imala je cudan pogled - kao majka, kao zena, kao slomljena sreca koja zeli da deli bezdan. Zgrabio sam joj ruku, vrisnuo da me ne zna, da me vise nikad ne takne, da se tera u kuraca dvesta, da nije svesna kol'ko mrzim ljude, dodire i opsta mesta, da mi nije stalo nimalo ako me mrze svi oni odreda. Sto je i bilo... ha, da li mrznja, da li strah, da li iscaseno saosecanje za mrak. Sta ti ja znam. A kao, supice - kao, pilav, musaka - kao, lepo nas hrane - kao, brizni u vrazju mater, shvataju nas jadne... sarade li gadne. Maske ne umeju da shvate. Vidim zivotinjske osmehe kad im se naredi da mlate. Znam da i Viklera drze, tu... u nekoj sobi. Ne daju mi da ga vidim, jer smatraju da ce da skodi. A ovo pismo, usput da znas, uopste i ne postoji. Ruke su mi vezane, sedim solo u beloj sobi.
REFREN Dole - gde su suznji, raspadi i drolje... Vise ne istem bolje, ovde nasao sam svoje. Ovde dole - gde su maske sprzene, obrazi goli, odraz ne boli otkad sve stoji, tu je moj mir. Dole - gde su bedni zaborava zedni, skroz. Lako sanjam bezbrizno, sav opijen prezirom. Tu dole, dole gde napokon pripadam... uz prazna lica, lekove, bele mantile i par tikova.
Ucinio sam da draga teta - doktorka popizdi, da me sve cesce posecuje da mi objasni da sizim, da je manicni depresivac postao sado - agresivac, da bi bilo puno bolje kada bih najzad poceo da pricam, da je tu da pomogne, da treba da mi bude bliska. Pitala je sta da ucini - meni se dopala ta igra. Blizio se tada 22. januar... E, reko', imam cudnu zelju al' bez toga necu da pricam. Hocu rodjendansku tortu, veliku i lepu, i u nju pobodenu onu grobarsku svecu, onu najvecu, i sta sad? Jeste, psiho sam, prs'o sam, zato sam i tu, koj' kurac gledas k'o da sam duh, ti prva mislis da sam lud! Malo je srala, al' nije imala kud, bila je radoznala da mi procacka um - ola la... Tako te volim, nego sta - i, eto, dodje taj dan. Kosulja je zuljala, al' ono, jbg, sta sad... Rece mi da je to nuzno, premda je jako ruzno. Boli me 'rac, nisam ni osecao ruke, vezane su vec dugo. Trazio sam da ona i ja budemo sami tad, majmuni su cekali ispred, za slucaj picvajza. Rekoh da mi zapali svecu, da necu da cujem 'necu', sve kul, da lepo dunem i pre toga zamislim zelju. Video sam da je zgadjena. Vreme je za stos: "Radoznalost ubija macku", pocinje sou. Ona zapali svecu. Sekunde su se smrzle. Sekunde su mi dovoljne, skocih da ih uzmem. Zgrabih zubima svecu, brze od vriska, brze od pogleda, poljubih joj plamenom kosu i ona planu pre mog osmeha. Ovi utrcavaju, mene o patos, al' kurac, vec se desila zurka, glavna zvezda je garava cura! Batine, sokovi, pretnja famoznom sobom broj tri, a ja se nikad nisam tako smejao, nikad, tebe mi! I nikad ne bi shvatili, nikad, uzrok te farse... da joj sprzim masku, da vidi zivot bez maske.
REFREN Dole - gde me vasa povrsnost ne proganja, daleko od vas, trulog sveta koji propada! Duh iz flase, Crni covek s Macem i sve njuske obicne sad su tamo gde pogled ne dopire. Jer, ja sam Dole! A u isto vreme, previsoko za njih. Covek sa mojim imenom odavno nije ziv, ali je srecan i cist, svestan gde pakao je: kad rese da me ubiju, pustice me napolje. Medju njih.
) registrujte se!
Sat Apr 10, 2010 7:23 pm
hocu takwu za maturu!!!!!
